Baš kao kako je kreator serije Vince Gilligan došao na ideju i pametno doveo da naslov Breaking Bad znači mnogo više nego što se čini na površini, No Country For Old Me n također ima dublju priču iza svog misterioznog naslova. Ne može se zaobići činjenica da je to nasilan film, ali ima tužnu istinu koja ga okružuje.
Malo filmskih autora koji rade u Holivudu dijele više međusobnog poštovanja među kolegama, kritičarima i općenito gledaocima od Joela i Ethana Coena. Zaista, legendarna braća filmski stvaraoci predstavila su svaki žanr pod suncem i rijetko rade istu teritoriju od jednog do drugog djela. Njihov najbolji čas došao je 2007. nakon što su adaptirali neo-noir triler Cormaka McCarthyja, Nema zemlje za starce.
O čemu se radi u filmu?
Sjajni kriminalistički film, koji je osvojio Oskara za najbolji film, adaptacija je istoimenog romana američkog pisca Cormaka MacCarthyja. Gledaoce odvodi na granicu između Teksasa i Meksika kada običan čovjek, Llewelyn Moss (Josh Brolin), naleti na više od dva miliona dolara u napuštenom kombiju okruženom krvavim leševima. A kada uzme novac, nema pojma do čega će to dovesti.
Llewelyn je pokrenuo lančanu reakciju nečuvenog nasilja koju šerif Ed Tom Bell, kojeg glumi glumac Tommy Lee Jones, ostarjeli čovjek koji želi jednostavne 'loše momke', neće uspjeti obuzdati. Osnovna tema filma uključuje priču o šerifu Bellu. On je starac koji živi u zemlji koja napreduje u sve manje sigurno mjesto. Kako se svijet mijenja i pretvara u mjesto koje ne može prepoznati, a mnogo manje razumije, on postaje zastarjela relikvija, savršena za naslov Nema zemlje za starce.
Ali koja je tužna istina o naslovu?
Očigledno, naziv filma potiče iz pjesme Williama Butlera Yeatsa, Plovidba u Vizantiju. Prvi red djela uključuje rečenicu: “To nije zemlja za starce.” Pesma čitaocima poručuje da je „ta zemlja“mesto za mlade i lepe ljude koji još uvek umeju da cene prirodu i ljubav u svoj svojoj strasti. Pesma glasi, Nasuprot tome, dalje se kaže da je Vizantija pravo mjesto za stare, gdje mogu svoja tijela pretvoriti u estetski objekt, što doslovno znači da će postati umjetnička djela, a ne tijela. Tematski prati skoru smrt jednog starijeg čovjeka i ono o čemu razmišlja čeka ga u zagrobnom životu. Priča šerifa Bella je skoro identična.
U filmu, starac šerif Ed Tom Bell shvaća da više nije stvoren da se nosi sa svim užasima i nasiljem s kojima se suočava kao zakonski radnik. Šerif Bell se povlači pošto je shvatio da je ogromna količina zločina koje su počinili Anton Chigurh (Javier Bardem) i narko-karteli stvorila karijeru u provođenju zakona "nije zemlja za starce."
Kao što njegov još stariji prijatelj, Ellis, kaže, “Ova zemlja je teška prema ljudima.” Nakon što se Ed povukao iz policije, njegov život je prilično dosadan i besciljan – ali to je jednostavno tako. U stvarnosti, to možda i nije baš neka zemlja za starce, ali je jedina koju imaju. Ne postoji plovidba do Vizantije, i definitivno, sve što zaista možemo učiniti je reći Edovim vlastitim riječima: „U redu. Ja ću biti dio ovog svijeta.”
Šta braća Coen misle o naslovu?
Renomirani filmski stvaraoci iskoristili su priliku da progovore o misterioznom naslovu filma. Joel Coen je rekao: "Naslov je dobro preveden: dio priče je o Bellovim pogledima na svijet, njegovoj perspektivi na protok vremena, na starenje, na stvari koje se mijenjaju."
Njegov brat Itan je dodao: „Mislim da je zbog toga radnja knjige smeštena u 1980, a ne danas. Događaji se dešavaju tačno u vreme kada je trgovina drogom preko američko-meksičke granice zaista postala veoma prisutna, što šerifu daje povoda za razmišljanje.”
Kao i kod skoro svega u filmu, braća Coen žele da gledaoci znaju da je jedina stvar koja će dati smisao našim životima ono u šta odlučimo vjerovati.
