Dvije mame, petero djece uključujući biološku, usvojenu i udomljenu djecu; ovo je najosnovniji način da se sumira hit emisija, The Fosters. To je emisija zasnovana na stvarnosti jer se njene scene često dešavaju porodicama svuda. Emisija se fokusira na Lenu i Stefa Fostera, koji imaju petoro djece u rasponu od usvojene, preko biološke do udomljene, po imenu Brandon, Jesus, Mariana, Callie i Jude. Multietnička porodica pokazuje direktan i istinski pogled na to kako je biti lezbejski roditelj koji odgaja djecu koja su biološki i nebiološki srodna djeca, kao i na borbe s kojima se svakodnevno suočavaju. Odabir likova i njihova seksualna orijentacija su važni, a producenti imaju za cilj da normaliziraju šta znači biti porodica…bilo biološka, putem hraniteljstva ili usvajanja.
Na prvi pogled, porodica izgleda normalno kao i svaka druga. Kuća je puna djece, a vode je dva roditelja koja im je velika podrška. Producenti su kreirali likove koji se suočavaju sa svakodnevnim problemima poput m altretiranja u školi, pomirenja sa svojom seksualnošću i žongliranja kao djeteta dok su zarobljeni u sistemu hranitelja. Ovo su uobičajeni problemi bez obzira na seksualnu orijentaciju ili spol, što gledaocima čini emisiju lakim za identifikaciju čak i ako se njihove okolnosti ne poklapaju sto posto. Jedan ključni aspekt emisije je Stef i Lenin odnos, ne treba im mnogo vremena da prihvate da se vole i da se usredsrede na izazove svoje porodice.
Likovi ne žive u svijetu mašte u kojem su sve duge i jednorozi. Stef i Lena doživljavaju homofobiju od ljudi iz svoje porodice. Uče kako da prihvate svoju vezu, a da ne dopuštaju onima koji to ne razumiju ili nisu voljni da učine – odvraćaju ih od pokazanja da vole jedno drugo i da im je stalo. LGBTQ+ mlade posebno privlači emisija jer normalizuje istopolne odnose i naglašava trijumfe i nevolje s kojima se suočavaju pojedinci koji su dio zajednice. Mnogi tinejdžeri i mladi ljudi ugledaju se na Stefa i Lenu, jer je važno i rijetko da ljudi sa svojim kvalitetima i orijentacijom budu zastupljeni na televiziji. Činjenica da imaju porodicu, kreiraju život koji vole i podržavaju jedni druge služi kao svetionik nade za mlade ljude svuda.
Emisija takođe provodi dosta vremena vrteći se oko ideje pripadnosti porodici bez obzira na biološki odnos. Stef ima Brandona, sina iz njenog prethodnog braka, a njegov tata je i dalje na slici. Stef i Lena zajedno, usvojili su blizance Isusa i Marijanu kada su imali 9 godina. Zatim su uzeli Callie i Judea, dvoje djece koja su odrasla u hraniteljskom sistemu i nikada nisu imala stabilno kućno okruženje ili porodicu.
Ponekad kada razmišljamo o hraniteljstvu i usvajanju, potcjenjujemo koliko je to izazov za roditelje koji primaju ovu djecu, problemi nastaju s biološkom djecom pa bi se trebalo smatrati prilično normalnim ako ne i jednako teškim kada se ta djeca usvajaju. Ova djeca koja imaju prošlost i često su imala traumatizirajuća iskustva, a mnoga nisu navikla da dobijaju ljubav i prihvatanje od onih koji bi trebali da budu njihovi staratelji.
Na primjer, kada su Fosterovi odlučili udomiti Callie, oni istražuju njenu prošlost i otkrivaju da su je njeni prošli skrbnici zlostavljali. Primaju je sa rezervom i ne očekuju da će se odmah uklopiti. Kao što se i očekivalo, ona uzvraća, napada i teško joj se emocionalno približiti. To je realnost za mnogu usvojenu i usvojenu djecu; nisu odgajani u stabilnom okruženju pune ljubavi i često unose traumu koju su doživjeli u prošlosti u svoju budućnost. Na kraju Callie nauči da se opusti i saznaje da neke porodice mogu biti zdrave. Ova emisija je vrhunski primjer pravih, sirovih i neisječenih trenutaka iz života koji nisu zašećereni da bi izgledali savršeno. Kada je u pitanju, emisija je izvanredna jer izaziva ideju o tome šta je porodica…možda se može definisati kao nešto što se oseća, što nema prosuđivanje, granice ili usamljenu definiciju.
