Rad sa Guy Ritchiejem može biti i oslobađajući i frustrirajući. Nešto kao kako to funkcionira za Mickey Pearson.
Postoji proces koji se mora pratiti; u suprotnom, stvari idu uz Schitt's Creek ili Temzu u ovom slučaju.
Radjući sa Madonninim bivšim mužem dvaput, Charlie Hunnam i Hugh Grant znaju kako je to. Prema Hunnamu, njegov rediteljski proces je držao "ekscentričnim, divnim i dosljednim", ali bez obzira na to radi li to namjerno ili ne, svoju glumačku ekipu i ekipu drži na nogama. Iako Ritchie dozvoljava svojim glumcima da se poigravaju sa svojim likovima, on takođe može biti zaista specifičan sa onim što želi u isto vrijeme. Sve treba da prođe kroz "Ritchie filter."
Dakle, iako neki dani mogu da lete korišćenjem scenarija, postoje i dani kada je scenario izbačen kroz prozor kada Ritchie, odjednom, pomisli da ne radi nakon što ga vidi kroz objektiv kamere. Ovo je bila ili stvarno dobra ili loša stvar, posebno za Hugha Granta jer je imao mali vremenski okvir da izvede svoje scene.
Evo kako je Grantovo kratko vrijeme u The Gentlemenima bilo noćna mora.
Buenos Tardes, Raymondo
S obzirom na to koliko su Džentlmeni komplikovano neuredni, ko bi pomislio da je Riči morao da se drži svog scenarija ili u suprotnom rizikuje da izgubi kontrolu nad zapletom. To nije slučaj ni najmanje. Ritchie je ovu priču pažljivo planirao u svojoj glavi godinama.
To je film koji ima oko milion podzapleta i slojeva koji se odvijaju odjednom, ali su svi na neki način povezani. Glavna radnja prati Mikija Pirsona Matthewa McConaugheya, kralja londonskog carstva "ljepljivog grma", njegovu ženu Rosalind i Pirsonovu desnu ruku, Raymonda, koji izvodi bilo koje podmuklo djelo koje bi Pearson trebao učiniti. Izvan tog balona priče je Fletcher, lik Hugha Granta i privatni istražitelj kojeg je angažirao Big Dave, urednik tabloida kojeg Pearson odbacuje na početku filma.
Nakon svoje istrage, Fletcher (uskršnje jaje: njegovo ime je Peter) sve svoje nalaze o Pearsonu sastavlja u scenarij pod nazivom Bush, koji namjerava prodati Miramaxu (istom studiju koji je napravio The Gentlemen) osim ako ne može njime ucijeniti Raymonda za 20 miliona funti. Fletcher, dakle, pripovijeda cijeli film dok govori Raymondu šta je pronašao. Ali pravi preokret je u tome što je Raymond cijelo vrijeme istraživao Fletchera kao što je istraživao Pirsona. Znao je sve osim ruskih momaka koji su pokušavali da dođu i ubiju ih, ali čak i to su se pobrinuli trener i njegova grupa amaterskih MMA boraca, The Toddlers.
Na kraju, svi labavi krajevi su nestali, Raymond je odvezao Fletchera, a Pearson ne prodaje svoje carstvo ljepljivog grma.
Ali baš kao i njegov vlastiti lik, Grant je morao ostati na nogama snimajući svoje scene jer je morao snimiti preko 40 stranica dijaloga u četiri do pet dana koje su mu dodijelili za snimanje Fletcherovih scena teških monologa.
Da bi mu pomogao da zapamti svoje replike, koje su neke od najboljih u filmu ("Da, mama." "Samo plati i gledaj me kako se povlačim u zalazak sunca i puštam poljupce, da?"), napravio je sebe mala varalica. Zapamtite, on u osnovi pripovijeda cijeli film.
Ali noć prije nego što je bio zakazan za snimanje, provaljeno mu je u auto, a lopovi su ukrali njegov scenario i varalicu, ostavljajući mu gotovo ništa što bi moglo proći u vezi sa svojim stihovima.
Ali mi zapravo ne znamo koliko bi mu njegov scenario ili njegova varalica ionako pomogli u načinu na koji Ritchie radi.
Grant ne misli da Ritchie čak i ima konkretnu skriptu
Ovo je Grantu bio drugi put da radi sa Ritchiejem (zajedno su radili na Čovjeku iz U. N. C. L. E.), tako da je morao znati rediteljev proces izluđivanja.
Ritchie je natjerao Granta da se odluči za ulogu iako je oklijevao da glumi "ovog tipa s druge strane staze sa punim londonskim naglaskom." Ali on je inspiraciju za lik crpeo iz svog iskustva kada su ga novinari hakovali telefonom.
Bilo koji od članova glumačke ekipe koji je dobio barem neku vrstu scenarija od Ritchieja mislio je da je kratak. McConaughey je za Express rekao da je Guy Ritchie "veoma dobar s dijalogom tokom dana" i da može snimiti "trosatni film sa scenarijem od 20 stranica."
Grant je za Mirror rekao da čak i ne misli da Ritchie ima scenario. "[Guy] režira nekako na kopitu, i nisam sasvim siguran da je imao scenario!"
Pojavio bi se tog dana i rekao: 'Pa šta snimamo danas?' a neko bi rekao 'Pa, mi radimo ovu scenu?' I on bi to pogledao na monitoru, a eto mene, emocionalnog i dajem sve od sebe, duge govore koje sam pažljivo naučio, a on bi rekao 'Da, ne sviđa mi se ništa od toga. U redu, hajde da to ponovo napišemo.'
"I bilo je prilično depresivno, ali na kraju, on je nekako u pravu jer kamera voli stvari koje su potpuno nove, svježe i nisu unaprijed uvježbane, tako da je cijela stvar malo improvizovana tokom dana."
Hunnam je rekao da je bilo izvanredno gledati Granta kako snima svoje replike, s obzirom na okolnosti. "To je izvanredno, zar ne? On je doneo grmljavinu, kako se kaže." Grant je to držao skromno, iako ga je Ritchie promukao više nego ikoga na snimanju. Sve se isplatilo za jedan film, ili su tehnički dva filma? Gentlemen je previše meta da ga zapravo i ne poznajemo. Definitivno morate popušiti taj ljepljivi grm da biste ga razumjeli.
