Teško je zamisliti svijet u kojem se filmovi Kum ne vide kao dva od najboljih filmova ikada snimljenih. I ne samo to, filmovi koje je režirao Francis Ford Coppola inspirirali su brojna druga djela. Bilo da se radi o citatima, trenucima ili čak izgledima poput Vita Corleonea, nešto iz filmova Kum je bilo gorivo za druga sjajna djela. Čak se i Josh O'Connor iz The Crown uspoređivao sa filmovima… kao i Mamma Mia: Here We Go Again.
Moglo bi izgledati potpuno čudno upoređivati Kum 2. dio sa drugim filmom Mamma Mia. Ali istina je da su filmaši zapravo bili inspirisani drugim Kumom kada su snimili nastavak filma Mamma Mia iz 2008.! Iako filmovi nemaju gotovo nikakve sličnosti jedan s drugim, postojao je jedan element koji je sablasno sličan.
Mamma Mia: Here We Go Again's Godfather Part 2 Connection
Oba filma sadrže priču o porijeklu mrtvog lika. Dok Don Vito Corleone Marlona Branda nije u The Godfather Part 2, njegova priča o poreklu (gde ga igra Robert De Niro) je u velikoj meri predstavljena. To je zato što ima značajnu tematsku relevantnost za uspon njegovog sina, Michaela, kao novog Dona. U Mamma Mia: Here We Go Again, Donna Meryl Streep više nije prisutna.
Film prati njenu kćer Sophie dok preuzima mantiju vlasnika hotela i ima svoju kćer. Igra se protiv priče o punoljetnosti mlađe Done, koju igra Lily James. Baš kao i Kum 2. dio, ovo je bio izbor jer i on ima određenu tematsku težinu onome što se događa u sadašnjosti.
Iako ova dva filma nisu jedini koji koriste ovu strukturu priče, pisci filma Mamma Mia: Here We Go Again pripisuju inspiraciju za Kum 2. dio. U usmenoj istoriji filma Vulturea, koscenarist Richard Curtis objasnio je da je najveći problem koji su morali prevladati bila nezainteresovanost Meryl Streep za snimanje nastavaka. Mnogi vjeruju da je Meryl Streep magija koja stoji iza Mamma Mie, tako da su pisci znali da njen lik na neki način mora biti istaknut. Čak i ako se Meryl neće pojaviti. Naravno, kasnije jeste, ali samo u kratkoj kameji pred kraj filma.
Smišljamo nastavak izuzetno uspješne originalne Mamma Mia! bila noćna mora. Bilo je "mučno", kaže koscenarist Richard Curtis. Na kraju je njegova kćerka predložila da se inspiracija uzme iz nastavka Francisa Forda Coppole nagrađenog Oscarom. Shvatila je da se u Donni Meryl Streep mora raditi (po mogućnosti da ima trenutak da glumi kameju), ali da fokus jednostavno nije mogao biti na njoj jer hvaljeni glumac nije želio posvetiti svoje vrijeme nastavku. Odgovor je bio da Mamma Mia 2 bude i nastavak i nastavak, baš kao i Kum 2. dio.
Što se tiče kameje, pa… učinite Meryl Streep duhom… očigledno…
Making Mamma Mia: Evo nas opet bez Meryl Streep
Bila je to ideja režisera i koscenarista Ola Parkera da se ubije lik Meryl Streep. On zaista nije imao izbora. Meryl nije htjela doći i snimiti nastavak (barem ne duže od 3 dana) i nisu mogli ispričati priču o Mamma Mia gdje Donna jednostavno nije bila prisutna. Morala je umrijeti.
"Naslijedio sam ovaj film bez Meryl u njemu, tako da je moja ideja bila da je ubijem. Mislio sam, 'Moraš je ubiti i samo joj dati pjesmu kao duha.' Očigledno je da su producenti bili skeptični u vezi s tim jer to nije baš raspoloženje ovog komada", rekao je Ol Parker u intervjuu za Vulture. "Postojale su različite verzije scenarija u kojima je ostala nasukana na Filipinima i nije mogla da se vrati na Colinovo gej vjenčanje. Ali ako ona neće biti u njemu, onda to morate imati."
Scenaristi su otišli da prerade scenario sa inspiracijom iz Kuma 2. deo i ciljem da se Meryl vrati kao duh na samom kraju. Srećom, Meryl se svidjela ideja. Ovo je ono što je navelo studio i sve ostale na ludu ideju.
Iako film možda nije opalio na sve cilindre, trenutak u kapeli između Sophie Amande Seyfried i njene mrtve majke bio je krajnje dirljiv.
"Unutar apsurda Meryl duha i činjenice da je to pjesma grupe ABBA - kada prihvatite te stvari, onda jednostavno kažete istinu", nastavio je Ol Parker. "Mislim da ako pokušaš da glumiš radost, to je užasno. Ako glumiš suze, onda si užasan, to je manipulativno. Ljudi žele da plaču. To je bio zadatak: otići tamo i, nadam se, osjetiti to i doživjeti i okrenuti se Veličanstveni, ružni plač, gdje se osjećate dobro zbog činjenice da doživljavate emociju pored nekoga u bioskopu. I očigledno, tužno je, ali tu ne možete završiti film. Morate pronaći način, pomoću pajsera, da ih podignete i ponovo zaplešete tako da odu i ne kažu svojim prijateljima da nikada ne priđu ni blizu tog filma."
