Američki triler o morskim psima Jaws ove godine puni 45 godina, a film je i dan-danas razjario strahove i promijenio mišljenje ljudi koji okružuju okean. Strah od nepoznatog, zajedno sa strahovima koji okružuju ove okeanske zvijeri, potaknuo je film reditelja Stevena Spielberga iz 1975. godine. Od tada je ideja o morskim psima stvorila osjećaj nesigurnosti oko vode i dovela do onoga što neki nazivaju efektom 'čeljusti'.
Jaws prati šefa policije (Roy Scheider) koji traži pomoć morskog biologa (Richard Dreyfuss) i lovca na ajkule (Robert Shaw) dok love ubojicu veliku bijelu ajkulu koja muči plažu ljetovališta grad. Uprkos dugogodišnjim strahovima koji su na kraju proizašli iz filma, smatra se jednim od najvećih filmova ikada snimljenih, osvojio je više nagrada za svoju muziku i montažu i bio je film s najvećom zaradom do Ratova zvijezda dvije godine kasnije. Ono što niko nije očekivao je dugotrajan efekat koji će ovaj film imati na posetioce plaže čak i do danas.
Strah od ajkula
Dok su gledaoci gledali sada poznati triler o morskim psima, scenu za scenom, lik za likom, neko je postao žrtva ralja velike bijele ajkule ubice. Sa svakom smrću, strahovi publike su rasli, i nastavljaju rasti, zbog nepoznate prirode ovih velikih morskih grabežljivaca. Strah je dijelom posljedica dva razloga; strah od samih ajkula i strah od nepoznatog. Strah od samih morskih pasa sličan je svakom strahu koji okružuje grabežljivo stvorenje. Snažan ugriz, nemogućnost da ih se odbrani i osjećaj da je ljudsko biće zapravo plijen druge životinje samo su neki od razloga zašto postoje strahovi oko morskih pasa. Ali ono što pojačava ove strahove je strah od nepoznatog, kako sa okeanom tako i sa prirodom koja okružuje ponašanje ajkula. Strah od onoga što je ispod sebe u okeanu bez mogućnosti da vidite ispod je zastrašujuća pomisao koju su samo Ralje činile tako stvarnim.
Iako se na ajkule gleda kao na nasilna, osvetoljubiva stvorenja, ono što je Jaws uradio je da je stvorio lažno predstavljanje oko ajkula. Glavni problem s filmom bio je taj što je ajkulu prikazao kao osvetoljubive, naizgled vrebajuće pojedince kroz film. Morski psi ne gađaju ljude, kao što se vidi u filmu, međutim, ljudi su često napadnuti ako su u pogrešnom području gdje su ajkule prisutne, ili ako su vani za vrijeme hranjenja ajkule kada su manje ili više gladni bilo čega. Uobičajena greška je da ciljaju ljude, ali u stvarnosti se bore da razlikuju plijen od bilo kojeg drugog plijena. Kao rezultat toga, ajkule su postale javni neprijatelj broj jedan u morima.
Efekat 'čeljusti'
Jaws nije jedini film koji prikazuje ajkulu kao antagonista, jer je film Blake Lively The Shallows samo jedan nedavni primjer takvog filma. Ali Jaws je stvorio ono što mnogi danas nazivaju efektom 'čeljusti' koji je mučio globalnu populaciju ajkula. Ribari su gađali ajkule radi sporta, ali i kao način da kontrolišu već umiruću populaciju ovih morskih stvorenja. Kao rezultat toga, ajkule se zapravo približavaju kopnu, a zapravo, bliže ljudima, samo povećavaju broj viđenja ajkula i poigravaju se na utjeranim strahovima javnosti. Uz veliko tržište peraja ajkula, kao i osjećaj da smanjenje populacije ajkula pomaže ljudima da ostanu sigurni, ova bića su u opadanju i efekat 'čeljusti' je danas veoma rasprostranjen.
