Možemo naučiti nešto ili dvije iz satire. Bilo da se radi o stand-up komediji ili televizijskom programu.
Možemo razgovarati o tome kako se postupa s rasom, religijom, spolom i društvenim klasama. Možemo posmatrati kako se naše društvo nosi s tom odgovornošću i izvlačiti svoje zaključke u skladu s tim.
Međutim, zbog tradicije i stabilnosti, ove se teme inače smatraju tabuom. U učionicama, na radnim mjestima, između ostalih društvenih krugova. Ljudi uglavnom mogu izdržati da slušaju, a ne da potpuno završe razgovor.
Zabava je učinila mnogo u rješavanju ovih problema, a važnost se povećava kada je problem u toku.
Preko 400 godina sistemski rasizam je igrao ogromnu ulogu u američkoj istoriji. Uprkos brojnim kretanjima u tom periodu, društvena nepravda je konstanta u zemlji slobode. I dok je na površini teško iznositi probleme u javnosti, to se povremeno predstavlja, ali na ekstreman način koji izaziva neki oblik komičnog zadovoljstva.
Uđite u Comedy Central's, South Park
Zamisao Matta Stonea i Treya Parkera, kokreatori koriste svoj program da istaknu mnoga pitanja američkog društva. Ali nijedna epizoda nije utjelovila neprekidnu borbu rase od epizode 4 sezone, Chef Goes Nanners.
Epizoda emisije je usredsređena na Chefa, kuvara u osnovnoj školi u South Parku kojem je glas dao pokojni pevač/kantautor, Issac Hayes. Kuvar, kojeg se obično smatra glasom razuma za djecu, bio je izbezumljen zbog gradske zastave South Parka.
Nikad se ne stide da pokažu svoj neobičan humor, emisija je predstavila zastavu ovako:
Zastava koja je simulirala linč Afroamerikanca sa bijelim Amerikancima koji okružuju figuru. Odeljenje 4. razreda je trebalo da raspravlja o stanju zastave: da li da ostane? Ili bi trebalo da ide? Dok studija slučaja postavlja glavne likove, Kajla, Stana i Kennyja nasuprot Stanove devojke Vendi i Erika Kartmana. Da, "the" Eric Cartman.
Ravnodušnost pretežno bijele zajednice dovela je do Ku Klux Klan-a, koji je pokušao promijeniti odluku da zadrži zastavu kakva jeste.
Sa gradom u ćorsokaku, zajednica je bila izgubljena na putu koji je trebao ići. Rjesenje? Ostavite to 9-godišnjacima osnovne škole South Park.
Emisija je završena neuvjerljivom debatom. Šef kuhinje, zgrožen nedostatkom empatije u svom gradu, shvatio je da je gradska neodlučnost rezultat njihovog neznanja. Nisu znali šta zastava znači za lik, jer na njih nisu uticali rasni sukobi pod kojima je zastava napravljena. Na kraju, zastava je rebrendirana kao linč iste crne figure, od strane ljudi svih boja.
Nepotrebno je reći, sa svojim negativnim reakcijama tokom godina i današnjom klimom, vjerovatno ne bi prošlo dobro.
Ironično, istorija pokazuje da klevetnici neće biti manjine.
Na kraju krajeva, proživjeli su mnoge varijacije satire. Neka manja iskustva iz stvarnog života. Drugi koji odgovaraju ekstremima koje vidimo igraju se na TV-u.
Zastupnička grupa Roditeljsko vijeće televizije, međutim, možda ne dijeli iste ideje. Grupa je rutinski napadala Stonea i Parkera zbog njihovog vulgarnog predstavljanja djece. Osnivač grupe? Član većine u L. Brent Bozell III.
Ima smisla. Rođaci jednoprocentnih koji napreduju pod statusom quo. Isti ljudi koji previde poruku i napadaju sadržaj.
Nažalost, mnogi se ne odnose na status quo. A za te ljude, poruka ne služi samo u svrhu smijeha, već, na neki način, kao hrana za razmišljanje.
Na isti način na koji se možemo smijati specijalu stand-up komedije o rasnoj pristrasnosti u Hollywoodu.
Na isti način na koji možemo gledati na emisije poput The Boondocks, koje stalno pominju ozbiljne probleme koji utiču na crnačku zajednicu.
Ovi segmenti emisija gotovo služe kao uvodna izjava za potlačeni narod na suđenju. Scena na kojoj publika nema izbora nego da sluša. Svakih pola sata, sa približno 21 minutom rada.
Ovo su trenuci dijaloga u kojima možemo probaviti “zašto”. Zatim, ako već nisu, mogu da vide „zašto“ono što jeste. Jednom kada se to dogodi, crna situacija se može razumjeti.
Napokon smo mogli razumjeti zašto je Colin Kaepernick kleknuo. Mogli bismo razumjeti zašto je američki patriotizam maskiran decenijama rasizma, ili zašto su nemiri i podjele postali stubovi ove nacije.
I nadamo se da će razumijevanje ovih stvari donijeti promjenu, ne ostavljajući imena palih uzalud.
