Prije uspjeha na 'The Office', Michael Schur je napredovao u 'Saturday Night Live' kao pisac. Nastavio bi da postane producent za Weekend Update, ulogu s kojom bi postigao još veći uspjeh.
Prije SNL-a, on je bio normalan tip koji je pisao skečeve zajedno sa svojim drugarom u srednjoj školi. On je elaborirao zajedno sa Believer Magom: "U srednjoj školi, moj prijatelj i ja smo otkrili da vaša stanica za pristup kablovima mora da vam dozvoli da radite šta god želite - bilo je kao na Divljem zapadu. Napravili smo nekoliko čudnih stvari, kao što je omaž braće Zucker, gdje smo imali panel diskusiju o filmovima Naked Gun. Napisali smo scenario i pravili šale za koje sam siguran da su užasne i prikazivali klipove The Naked Gun bez dozvole. Onda sam na koledžu ušao u osoblje Harvard Lampoona na prvoj godini. Kada sam diplomirao, preselio sam se u New York i zaposlio me u Saturday Night Live tog decembra."
Njegova coming-out zabava se zaista dogodila u martu 2005. godine, kada je 'The Office' debitovao. Poput većine sitcoma, počeo je sporim razvojem u prvoj sezoni. Međutim, u drugoj sezoni, pravac je bio jasan i serija je dominirala, sitcom je objavio 201 epizodu zajedno sa devet sezona.
Emisija će zauvijek ostati upamćena kao jedna od velikih, međutim, na početku ništa nije bilo zagarantovano. Za prvu sezonu, serija je imala mali prozor za napredovanje, i iznenađujuće je da su mnogi portreti likova bili organski izgrađeni usput. Zaronimo dublje u rani uspjeh serije i zašto je prva sezona sadržavala samo šest epizoda.
Likovi razvijeni sami od sebe
Zahvaljujući britanskoj verziji 'The Office', osnovni šablon je već bio na snazi za glavne likove serije. Schur je rano opisao proces u The Ringeru, " Ured se gradio na osnovu šablona iz britanske emisije, ali postojala su samo četiri lika koji su nešto značili u britanskoj seriji. Tu su bili David Brent i Gareth, Tim i Dawn, a svi ostali su bili ili dvodimenzionalne šifre ili nikada nisu razvijeni. Kada je Greg [Daniels] donio britansku verziju u Ameriku, počeo je s Michaelom Scottom, Dwightom Schruteom, Jimom Halpertom i Pam Beesly, a onda je tu kancelariju popunio sa 20 drugi ljudi."
Što se tiče ostalih likova, sve je usput razvijeno organski. Dovraga, pretvaranje Oscara u gej lika bilo je nešto što nikada nije postavljeno od početka, "Imao je neku ideju o tome ko je Oscar, a ko je Phyllis, ali ih je vrlo namjerno ostavio praznim na početku jer je bilo kao, hajde da uradimo ovo organski. Hajde da ubacimo gomilu smiješnih ljudi u sobu i da se predstavimo, ko su ovi ljudi? Koja je njihova ličnost? Kako saznajemo o njima? Znao je da je Angela napeta osoba tipa školskog učitelja i znao je da je Oscar izbirljiv, ali Oscar nije počeo kao gej. To je bila stvar koja je otkrivena usput."
Što se tiče strukture, izgrađen je oko okruženja, a manje oko likova na početku. Ovo je suprotno drami, poput Breaking Ba d, na primjer, koja se fokusira na glumce. Svi možemo priznati, format je uspio, međutim, fanovi su još uvijek zbunjeni zašto je prva sezona bila tako kratkog vijeka.
Pilot sa šest epizoda
Prvih šest epizoda serije iz prve sezone smatraju se pilotom. Schur bi koristio istu taktiku sa Parks & Rec, što može biti vrlo rizično. Na kraju, Schur je naveo da je veliki dio razloga imao veze s tim što je britanska verzija dobila samo šest epizoda tokom svoje prve sezone, "Ne znam. Mislim da je to sve što im je bilo ugodno naručiti, iskreno. U svjetovima komedije Britanski ured je nešto najlegendarnije ikad stvoreno. Ali u svijetu američke televizije, mislim da nikog nije bilo briga. Također pretpostavljam da je dio toga bio i to što je prva britanska sezona imala šest epizoda."
Tokom druge sezone, serija je zaista počela da se oblikuje. Ono što je to učinilo preko glave je činjenica da je toliko mnogo likova na kraju odigralo ulogu i da smo tokom sezona bolje razumjeli ko su oni. Ludo je pomisliti da na početku emisije ovo nije bilo izmišljeno niti se o tome razmišljalo, već je sve originalno izašlo pred publiku.
