Postoje mnoge stvari koje čak ni najveći fanovi South Parka ne znaju o emisiji. Ali sa predstavom koja je slojevita i detaljna kao remek-djelo Treya Parkera i Matta Stonea, to je za očekivati. Fanovi takođe vole da raspravljaju o istini koja stoji iza serije. Bilo da se radi o tome ko je pravi glavni lik u South Parku ili koliko je emisija efikasna u učenju o kontroverznim temama poput rasizma. Dok fanovi (i oni koji ne vole emisiju) mogu sjediti cijeli dan i raspravljati o ovoj nevjerovatno oštroj, pronicljivoj i potpuno smiješnoj emisiji, jedna stvar je nesporna… Činjenica da je cipela nastala iz totalne nesklonosti snimanju filmova.
U sjajnoj usmenoj istoriji o stvaranju South Parka od strane Entertainment Weekly-a, kokreatori Trey Parker i Matt Stone detaljno su govorili o tome kako su došli zajedno da osmisle svoju emisiju, kao i kako je ona prerasla u šta znamo da će biti danas.
Filmska škola im je omogućila da shvate da mrze snimanje filmova
Daleke 1992. godine, Matt Stone i Trey Parker su studirali na Univerzitetu Kolorado u Boulderu. Konkretno, oni su se bavili svojom ljubavlju prema snimanju filmova… Iako su, kao što su to učinili, otkrili da zapravo mrze cijeli proces.
"Kada si u filmskoj školi, radiš na nečijem filmu svakog vikenda, tako da svoje vikende provodiš na setu", objasnio je Trey Parker u intervjuu za Entertainment Weekly. "Matt i ja bismo uvijek završili ili uključivali kamere ili zvuk ili nešto slično. Snimanje je tako jeo dosadno, a mi bismo samo sjedili tu i davali glasove jedno drugome - tu je zapravo počelo."
Dok su sedeli tamo i čekali na setu, njih dvoje bi uvek pričali kao deca i to je nasmejavalo jedno drugo.
Dva božićna šortsa su počela da se kotrlja lopta
"Dakle, imali smo godinu dana da radimo male skečeve sa glasovima pre nego što smo bilo šta snimili", nastavio je Trey Parker. „Filmski odsek je prikazivao studentske filmove na kraju semestra. Ja sam rekao: „Trebalo bi da bude nešto božićno“, jer su ove projekcije bile nekoliko dana pre Božića. Radio sam jedan i pre toga, pod nazivom Američka istorija, sa konstrukcijom papirnate izreze, a ja sam za to dobio studentsku nagradu. Matt i ja smo upravo uradili ovu malu stvar o Isusu i Frostyju."
Dva animirana kratka filma, Jesus vs. Frosty i prva verzija The Spirit of Christmas sadržavali su mnoge elemente koji su na kraju potakli ideju za South Park. To je uključivalo grubo crtanje djece u Koloradu koja su imala sklonost psovkama i uvijek su završavala u apsurdnom, satiričnom sukobu koji odražava društvo.
Reakcija koju su dobili od svojih vršnjaka bila je apsolutno ogromna. Nikada nisu vidjeli ništa slično.
Ali, u to vrijeme, sve je to bio samo studentski projekat za zabavu. Onaj za koji nisu morali biti na snimanju cijeli dan.
Nakon što su njih dvoje diplomirali na fakultetu, preselili su se u L. A. i snimili mali indie film pod nazivom Cannibal! The Musical. Tada su upoznali izvršnog direktora u Foxu po imenu Brian Garden, kojem je prikazan kratki film Jesus vs. Frosty.
"Brianu se to potpuno dopalo i rekao je: "Mogu li svima poslati [ovo kao] božićnu čestitku?" Tako da ga je poslao u produkcijsku kuću i kopirao sto puta na VHS kasete mi smo samo kao: "O, to je tako cool." Poslao ga je svojim prijateljima. Toliko im se to svidjelo da je sljedeće godine Brian rekao: "Možete li napraviti još jednu?" Trey je rekao.
"Način na koji su koristili pauze i njihovi ritmovi komedije bili su tako opservacijski i genijalni", rekao je Brian Graden. To je bila prva stvar koju smo vidjeli, i tek smo ih upoznali, a oni bi radili razne projekte. Radili smo pilot za djecu, ako možete vjerovati, za Foxovu sestrinsku mrežu. Počeli smo razvijati South Park na osnovu tih likova prije nego što je snimljen [drugi video]."
Nedugo zatim, Matt i Trey odlučuju da ubace drugi ubod u duh Božića i kratke hlače Isus protiv Djeda Mraza kako bi pokušali izglancati animaciju kao i priču. Namjera je bila da ih ponovo puste čisto radi uživanja… Ali, glupo, zaboravili su staviti svoje ime na njih.
Dakle, kada su izašli pred publiku, morali su uvjeriti ljude da su oni ti koji su ih napravili.
"Cijela stvar je postala viralna prije nego što je itko uopće znao šta virusno znači", objasnio je Trey Parker. "Brianovi prijatelji su to toliko voljeli da su kopirali VHS na VHS, a zatim ga davali prijateljima."
Među Brianovim prijateljima bilo je mnogo holivudskih insajdera… njegovih prijatelja prijatelja. Na kraju je stigao do Džordža Klunija… Da, TAJ Džordž Kluni. Prema Treyu Parkeru, čuli su da ga je kopirao 300 puta.
"Onda su mjeseci prolazili", nastavio je Trey. "A onda smo bili na zabavi i ovi momci su rekli: "Morate ovo vidjeti!" Natjerali su sve da se okupe oko TV-a i odsvirali “The Spirit of Christmas”. Matt i ja smo kao, "Čovječe, mi smo to napravili." A oni kažu: "Ne, znamo momke koji su ovo napravili - i upravo su dobili sastanak sa MTV-om." Kažemo: "Šta?!" Brian je otišao na MTV i rekao: "Ne, ne, ovo su momci koji su uspjeli." A onda smo bili kao da razgovaramo s ljudima u New Yorku i oni su rekli: "Morate vidjeti ovu božićnu stvar." Kažemo: "Čovječe, uspjeli smo!" To je bila najnadrealnija stvar. Bili smo u barovima pokušavajući da pokupimo djevojke i bili smo kao: "Mi smo momci koji su napravili 'The Spirit of Christmas'." Bili smo kao male rok zvijezde."
Ubrzo nakon toga, imali su dovoljno zamaha da preuzmu ideju za svoju emisiju, razviju je i plasiraju je gomili mreža… A ostalo je istorija.
